Moguće da je do kolimacije; ustvari koji god teleskop na svetu da pogleda neki mrgud - reći će da je raskolimiran. Da sad ja ne bih ispao kao ona dva starca sa galerije što kukaju na sve, reći ću ti da možda i okular nije bio u optičkoj osi. To može da bude slučaj kod jeftinijih plastičnih fokusera, naročito ako se na njih stavi neki barlow ili drugačije se produži sistem.
Premda, najsigurnije ti je da sačekaš bolju atmosferu i na velikom uvećanju nađeš sjajnu zvezdu oko zenita. Onda uradiš star-test i za sva vremena shvatiš da džabe optika bez šrafcigera...

Čak i ako je kolimacija dobra - može da bude bolja.
I za prvo vreme ti ne treba laser. Ako kolimiraš na npr 500x koristeći sve barlowe i okulare vrlo brzo shvatiš da je optička kolimacija (tj na zvezdu) što se tiče preciznosti jednaka laserskoj. Samo treba da prsteni budu koncentrični i to je to.
To je koliko razumem mehanicka kolimacija.
Po meni ne postoji mehanička kolimacija. To je samo uvod u pravu kolimaciju, tj kad nađeš zvezdu. Ako primar i sekundar nisu simetrični gledano golim okom onda čemu maštanje o difrakcionom limitu i planetarnim detaljima?
Doduše, retko ko radi kolimaciju svaki put kad izađe na posmatranje ali da imaš dobsona od 300mm veruj da bi triput za veče kolimirao i psovao. I kukao za refraktorom
