Ove prolećno-zimske večeri, u suton, nebo nad Zrenjaninom se otvorilo i prikazalo svoje lepote

. Da li treba posebno isticati sjaj zvezda nanizanih duž zimskog dela Mlečnog puta kao što su Sirijus, Betelgez, Aldebaran i asterizme koje one grade? Svakako, tu su otvorena jata i maglina koja čekaju kao nagrada svakome ko proviri u ovaj čudesni svet. Ovom prilikom, prošetao sam se kroz čuvenu Orionovu maglinu M42 i otvorena jata u Biku Plejade M45 i Hijade, u Kočijašu M37, M36, M38, NGC1893 i Perseju dvostrukom jatu Hi i Chi NGC 884 i NGC 869. Za ovu prigodu korišćen je dvogled BTC 15X70 na jednostavnim ručno sagrađenom stabilizatoru kakav preporučuju za samogradnju u Sky&Telescope magazinu. Posmatrano je iz mog dvorista u intevalu od 18:30 do 19:30(LT). Samo nebo je bilo vedro a tek na mahove delimično prekriveno oblacima i dimom iz okolnih odžaka.
M42 je u okularima dvogleda bila sjajna, vidlivih rubova sa razdvojenom višestrukom zvezdom Teta 1 i Teta 2 Ori.
Hijade sa Aldebaranom izgledaju kao trougao u većem trouglu zvezda. Pri ovome je Aldebaran u vidnom polju sa manjim trouglom.
M45 daje utisak sjajnog jata celokupno smešteno u vidnom polju sa gotovo kao i u teleskopu vidljivim zvezdama.
M37 se razdvajao na zvezde dok su M36 i M38 bile na granici razdvajanja pokazujući svoje zvezdolike obrise (kraci). Južno od M38 se uočava u obliku difuznog oblačka, ali sjajno, NGC1893. Najlepše ih je posmatrati u parovima M37 + M36 ili M36 + M38 ili M38 + NGC1893.
I na kraju Hi&Chi gusta prepletena jata, iako već nisko, sasvim na granici razdvajanja zvezda.
Dvogled daje bogato zvezdano polje kada se posmatra Mlečni put. Posebno je lepo sa sjajnim zvezdama u Blizini Mirfaka - Alfe Perseja.
Hijade su mi fantastičnog oblika i kada sam ih prvi put uočio, imao sam utisak da vidim falkon iz Zvezdanih Ratova u obrušavanju

.
